1. UNA BAUER: UMJETNOST I DRUŠTVENE MREŽE 

Što se događa kad izvedbene umjetnosti uđu u svijet društvenih mreža? 

Kako TikTok, YouTube, Instagram ili digitalne igre oblikuju naše ideje o izvedbi, identitetu i zajednici?
Ovaj kolegij istražuje upravo te točke susreta između umjetnosti, interneta i svakodnevnog života. 

Zajedno ćemo analizirati kako online okruženje – sa svim svojim ekonomskim, društvenim i tehnološkim zakonitostima – mijenja načine na koje umjetnici stvaraju, dijele i zamišljaju izvedbu. Bavit ćemo se pitanjima: 

        • kako nastaju digitalni identiteti,
        • što znači “izvesti sebe” na mreži,
        • kako umjetnost može kritički odgovarati na algoritme, viralnost i digitalni kapitalizam? 

Kolegij povezuje teoriju i praksu: proučavat ćemo aktualne rasprave o online komunikaciji, strukturi interneta i logici društvenih mreža, ali i konkretne umjetničke projekte koji eksperimentiraju s digitalnim izvedbama – od subverzivnih intervencija u videoigrama do poetskih performansa na Instagramu ili YouTubeu. 

Posebnu ćemo pažnju posvetiti kritičkim pogledima na mitove “slobodnog interneta” i “neograničene participacije” te analizirati odnose moći, vidljivosti i distribucije u digitalnim prostorima.
Na kraju, istražit ćemo specifične načine digitalnog pripovijedanja i umjetničkog izražavanja koji nastaju upravo u mrežnim zajednicama. 

Ako te zanima kako se umjetnost, izvedba i društveni život presijecaju online – ovaj kolegij je tvoje mjesto za istraživanje!

2. NATAŠA GOVEDIĆ: FEEDBACK LOOP: UMJETNIK I REFELKSIJA UMJETNIČKOG DJELA 

Cool cool cool: lakonske izjave koje dajemo nekome tko stvara umjetničko djelo, puno su kvalitetnije ako ih znamo pažljivije argumentirati. 

Povratna informacija (feedback) treba nam i u pripremi za stvaranje nekog dijela i tijekom samog stvaranja, a ključna je i za trajanje našeg djela u široj javnosti. 

Mi, naime, nikada ne stvaramo u individualnom vakuumu. Uvijek se oslanjamo na čitav niz socijalnih iskustava koja oblikuju naš ekspresivni jezik. Studiji originalnosti pokazuju da dalekosežno najkvalitetnije djelo stvara onaj umjetnik koji najviše uvažava različite povratne informacije koje stižu iz javnosti kojoj se obraća. 

Kad umjetnik zavitla svoje djelo prema javnosti, njegova putanja nipošto nije jednosmjerna. Naprotiv, djelo se stalno vraća i “mijenja”, kruži između umjetnika i javnosti, ovisno o tome tko ga kako doživljava. Djelo se zapravo ponaša kao bumerang: nakon što ga umjetnik jednom baci publici, publika puni to djelo značenjima kroz svako gledanje i čitanje. Kad je Cervantes shvatio kako publika čita Don Quijotea, promijenio je plan da roman bude ismijavanje viteštva. Umjesto toga, napisao je odu sanjarima, nomadima, izopćenicima i autenticima. 

Umjetnik, dakle, nema kontrolu nad razumijevanjem djela, ali zato ima veliku privilegiju učenja iz mnogobrojnih kritičkih odgovora. 

I dok umjetničko djelo nastaje, umjetnica ga također “provjerava” ili baca prema svojim bliskim suradnicima – u kazalištu i na filmu to je čitava ekipa koja tvori kolektivno autorstvo predstave ili filma. Ali djelo “bacamo” kritički i prema samima sebi. Pitamo se, primjerice, “Što me ovdje zbunjuje?” Ili: “Što je ovdje iznenađujuće?” “Što izgleda previše očito – jesam li upala u opće mjesto?” “Kakav je ritam izlaganja?” “Što mi je bitno postići ovim djelom?” “Koliko je problem o kojem pišem/snimam/slikam uistinu relevantan i drugima, ne samo meni?” 

Znamo li samima sebi postaviti dobra pitanja?
Znamo li čuti tuđa pitanja i posvećeno im odgovoriti?
Znamo li stvoriti bumerang koji dugo kruži među publikama? 

Naš je cilj da dinamičan “kružni tok” feedbacka pretvorimo u svoj umjetnički poziv.